ponedjeljak, 06.08.2007.
Level 2
Malo tuluma, malo mora, malo odmora, malo ovog, malo onog i eto vratio se i ja u ZG....svjež, sretan, dobre volje.. Možda sam se prvi put u životu vratio doma sa godišnjeg, a da se ne osjećam totalno jadno, izmoreno i depresivno, što sam se uopće morao vratiti.. Definitivno starim, ne mogu više piti 2 dana za redom, barem ne puno, ako ne odspavam barem 6,7 sati cijeli dan sam u komi, što i nije loše ako se tome prilagodiš..a ja sam to ovo ljeto stvarno uspio, svjesno ili podsvjesno. Druga stvar je da sam se vratio u ZG sretan, jer me čekala cura i jer sam ja jedva čekao vidjeti nju. Kako su lijepe te veze na početku, veseliš se kad otkriješ svaku novu sitnicu o svome partneru, a onda jednog dana kad ih otkriješ sve..se samo trudiš da previše ne razmišljaj o njima...;) Ajde, u maniri mojeg raspoloženja, ću biti optimist, pa se nadam da će ovaj puta biti drugačije.
srijeda, 25.07.2007.
Baby steps
Na neko vrijeme neću zapisivati misli na blogu..jer idem na more...
Prestao sam sanjati moju drugu malenu (jer sam u međuvremenu dobio i prvu), i lagano malim koracima idem prema naprijed...nadam se samo da će to potrajati što dulje, i bojim se kako ću reagirati ako mi se ova druga javi... no rekao sam si dosta razmišljanja o njoj, dosta života u nadi i iluziji.. I šta ako se javi? Takva ljubav nikad ne može funkcionirati.. previše je komplicirano, a ja ne volim komplikacije. Bilo bi burno, to je sigurno, ali i kratko.. To znam unaprijed.. zašto onda uopće razmišljam o tome? Možda mi se vrti ona da nije bitno koliko dugo nekoga voliš neko kojim intenzitetom... Ako je tako, onda smo već prekinuli..
"I know someday you'll have a beautiful life,
I know you'll be a sun in somebody else's sky, but why
Why, why can't it be, why can't it be mine"
Krivo mjesto, krivo vrijeme.. samo se o tome radi..
Sad sam na pravom mjestu u pravo vrijeme. Sad konačno sanjam lijepi san koji nije samo nada. Sanjam moju malenu...ovaj puta stvarno moju..
utorak, 17.07.2007.
Moving on
Ne znam jeli to pozitivno ili ne, ali zadnjih dana me ne proganjaju čudni snovi. Čudni snovi su u nekakvoj mojoj definiciji oni zbog kojih sam sljedeći dan u stanju izluđenosti. Obično je to vezano za posao, prijatelje, nesigurnosti, ali najčešće (pogotovo zadnjih nekoliko mjeseci) za osobu o kojoj ne mogu prestati misliti. Slučajno ili ne, danas sam se prvi puta u dugo vremena stvarno dobro naspavao i cijeli sam dan dobre volje. Koja je to tanka linija koja me razdvaja od normalnosti i polu-ludila? Jesam se pomirio sa datom situacijom, prihvatio u potpunosti izgubljenost nade koju gajim za nečim, a da ni sam nisam siguran što je to zapravo? Ili sam možda shvatio da sam u boljoj situaciji od 99% svojih vršnjaka i da možda ovih 1% nije razlog da budem loše volje. Ne znam, stvarno ne znam.. Znam jedino da sam dao sve od sebe i da sam s te strane miran. Kontrola nad situacijom je možda utopija u poslovnom svijetu, ali u ljubavi je definitvno nema. Jednom davno mi je jedna prelijepa cura, manekenka, sa kojom sam ostvario možda najveću ljubav, bez da smo imali išta, rekla da je ljubav kao pijesak na dlanu...ako stisneš dlan iscuri sve, ali ako ga pustiš na miru ostane i najmanje zrnce.. Iz koje je to knjige ili pjesme izvukla zaista ne znam, ali ostalo mi je u sjećanju, mada sam kasnije postao svjestan da je to samo dobra rečenica za držati nekoga na ledu. Danas sam miran. Sutra možda neću biti, ali takav je život.. nema logike..
srijeda, 11.07.2007.
Snovi
U zadnje vrijeme me proganja isti san u različitim varijacijama..
Uglavnom jedna cura, koju ganjam već neko vrijeme, mi kaže da je napokon solo samo što se pojavio netko novi u njenom životu.
Moja "opsesija" njom mi jednostavno neda mira ni u snu..mada polako postajem svjestan da od te cijele priče neće biti ništa ili čak i ako nešto bude, da ja tu situaciju ne mogu kontrolirati. Dvoje ljudi možda mogu biti suđeni jedno drugome, ali u nekom drugom životu...nekad jednostavno nije pravo vrijeme. To mi se već jednom desilo, upoznao sam curu koja me doslovce opčinila na prvi pogled. Imala je sve šta sam tada mislio da mi treba, samo što je bila zaljubljena u drugoga.
Jeli to moj problem? Tražim nedodirljive? Nedostižne? Možda se jednostavno bojim stvarne veze, pa u startu odabirem nemoguće...
Sigurno je da imam neke sado mazo potrebe u svom životu, ali uostalom, ne tražim da mi bude lako..niti to očekujem...na kraju krajeva "easy come easy go", a to jedino ne želim.
utorak, 10.07.2007.
Life is a journey
... not a destination
Čitao sam jučer intervju sa Milanovićem u Playboyu i između ostalog mi se ova rečenica urezala u pamćenje. Pametno zbori taj "mladac"!
Danas su stalno neki ciljevi postavljeni pred nama. Završi osnovnu da bi mogao upisati srednju, završi srednju da bi mogao na faks, završi faks da bi mogao raditi, radi da ne bi dobio otkaz...imaj curu da bi jednoga dana imao ženu, imaj ženu da bi imao djecu, imaj novaca da bi to sve mogao platiti, vježbaj da bi dobro izgledao, dobro izgledaj zbog svega ovoga prije navedenog...
Kad ću se više opametiti? Ne želim čekati penziju, ko švabe kojima se smijemo kako imaju glupi način života..
Ne govorim tu o tome da nemam ispunjen život, jer ga imam, nego o tome da puno stvari radim zbog nekog drugog a ne radi sebe, a na kraju sam jedino ja bitan. Na kraju dana ipak nisam okružen prijateljima. Na kraju dana sam pijem čašu vina. Na kraju dana nitko ne zna o čemu razmišljam prije spavanja... niti ću to ikome reći...
Što stvarno mene veseli?
Zašto to ne radim?
ponedjeljak, 09.07.2007.
On hold
Trenutno mi život izgleda kao da čekam na tel. liniji i sa druge strane slušam operatera kako mi ponavlja: "All lines are busy right now..please hold, while listening to this wonderful music..".. I kaj sad mogu ja tu napravit..izvući najviše i slušati tu fakin muziku i uživati barem u njoj.
Ponekad jednostavno stvari nisu u našoj kontroli, koliko god se mi trudili da bude suprotno..i zašto se onda živcirati oko toga?
petak, 06.07.2007.
Kaj sada?
Neke stvari mi u posljednje vrijeme idu jako dobro..npr. počeo sam graditi kuću. Dobro ovo počeo je jako relativan pojam, obzirom da se već 6 mjeseci natežem po katastru, općini i sličnim institucijama, i samo prikupljam papire. Ali eto sad sam prikupio zadnji i idući tjedan mi se počinje raditi projekt..deadline do 9mj, pa u 3mj krenuti sa gradnjom (radim samo adaptaciju, tj. zamjensku građevinu pa zato tako kratki rokovi). Druga stvar je posao, postao sam direktor, a paralelno radim još 2-3 stvari sa strane i onako čini mi se da to ide odlično. Jučer sam recimo kupio novi auto, nedavno sam uselio u stan... Uglavnom život mi izgleda puno ljepše sada nego recimo prije godinu dana.
Samo kaj...ambition is a motherfucker..rekli bi..na nas utječu prijatelji, okolina tako da ambicija nije isključivo unutarnji poriv, barem meni kojim crpim snagu od drugih. Ok super je imam više novaca, stan, auto i sl., ali šta mi to vrijedi kad mi se u glavi vrti samo jedna stvar...a to nemam...
Da budem iskren, ali onako brutalno, nisam vodio ljubav (bez ljubavi)..iliti ševio već...pa quite dugo - nekoliko mjeseci. Od kako sam upoznao tu malu, samo mi se ona vrti po glavi, a nije uz mene...i koju god curu upoznam, pokupim broj ili šta već, jednostavno ju držim na distanci (podsvjesno). Sa jednom sam čak bio vani, a dopisivao se sa ovom, i koliko god sam si bio glup u tom trenu nisam si mogao pomoći...ovoj sam rekao da obavljam nešto za posao (u 1 ujutro), hvala bogu ova je bila naivna..pa nisam popušio..tj. ja nisam :)
Danas sam se probudio i bio sam sretan, sad više nisam, jer nemam s kime podijeliti tu sreću.
četvrtak, 05.07.2007.
Undo button
Kako bih volio da u životu, kao i u igricama, postoji undo button.. i kada pogriješimo u nečemu da se jednostavno vratimo korak prije i pokušamo ponovno. Nešto kao u onom filmu sa Bill Murray-om, kad mu se dan vrti iz ponova, dok napokon ne napravi pravu stvar..dobro ne baš sasvim tako..
Jer život je ionako samo igra, neki pobjeđuju, neki se samo igraju, samo što je to igra gdje baš i ne možemo birati koju ćemo ulogu igrati..puno stvari nam je predodređeno...kako bi rekao naš dr.Radman: survival of luckiest (rather then fittest). Ipak učimo iz naših pogrešaka i pogrešaka naših roditelja i okoline i zato je u tome čar jer da postoji undo button, tko zna da li bi i ja možda bi undo-iran, jer eto možda i nisam baš bio "planiran"... Ovako je sve to zanimljive, pa što ako sam napravio jučer pogrešku sa curom? Imao sam konačno priliku, a ja sam ju opet pustio da se izmigolji... Da je sve lako životna igra uopće ne bi bila zanimljiva i tko bi to uopće igrao?
...
Nego, jučer sam završio kod moje male doma! Napokon, jer se dugo nismo čuli ni vidjeli. A čisto usput da spomenem, ona živi kod drugog...
Nisam ju ništa htio pitati. Nisam imao snage. Nekako sam se nadao da je konačno prekinula s njim i da je spremna na...mene.. Krenuo sam ju ljubiti po vratu, kako ona voli i vidio sam da se migolji i da joj je lijepo..kad sam krenuo po njenom tijelu prema dolje odjednom me primila za glavu i počela plakati... Znao sam o čemu se radi. Samo sam rekao: on? Odgovorila mi je da pričekam još dan-dva kad će završiti izbori u Srbiji, pa ako će izgubiti više joj neće biti zanimljiv..(valjda ne voli gubitnike?)..i tako sad ja ovo pišem i čekam te fakin izbore u Srbiji...koje??
...
Zašto žalim za propuštenim? Zar se toliko bojim da neću imati novu priliku? Pokretačka snaga ovog svijeta ionako nije ljubav, nego njena nesretna sestra blizanka. A nju znam i predobro..
srijeda, 04.07.2007.
Intro
Bliži mi se 30-ta. Sam sam, ujedno i single. Jedinu utjehu pronalazim u prijateljima, tj. u druženju/razgovorima/napijanju/izbacivanju viška energije/mlaćenju prazne slame sa njima i mišlju da su oni tu za mene kad ih trebam.. Jedinu utjehu pronalazim u tome da sa vremena na vrijeme ipak nisam sam.. zašto se onda osjećam tako?
Pa možda da počnem priču sa svojim prijateljima...cijelo naše prijateljstvo se svodi na to da imamo samo jednu dodirnu točku, a to je da nitko nije spreman odrasti i da svi još uvijek živimo u svijetu teenagera, koji imaju malo bolji džeparac.. Jebiga prije 10 godina nitko od nas nije mogao kupiti mić nećega, a danas po izlasku trošimo 1000kn svaki.. Uglavnom volimo se zajebavati i dobro se osjećamo...tu večer barem.
No, lately, sam počeo razmišljati šta mi stvarno treba u životu...ono, priča je sjedim doma sam u 2 ujutro, pijem butelju domaćeg plavca, pušim pljuge, na DVD-u gori neki koncert, kao svjetlosno-auditivna kulisa..i nemožeš a da ne počneš razmišljati o takvim stvarima. I kada se na kraju dana sve suvišne stvari izbace iz mozga i ne razmišljaš više o tome kako naplatiti dug klijentu ili kako dogovoriti povećanje plaće sa vlasnikom firme ili zašto stalno moraš prokleto razmišljati o jednoj maloj...e onda ti stvari postanu jasnije. I sjetiš se trenutaka kad si vidio osmijeh prijatelju na licu kad mu je klinac dotrčao u zagrljaj, ili 30 godišnjice braka svojih staraca, kad si ih gledao kako su, unatoč svim problemima i tome što si siguran u to da bi se odavno rastali samo da su imali drugačiju financijsku situaciju, još uvijek zajedno jer se jebeno razumiju, poštuju, pružaju međusobnu podršku i sve što treba da bi tako nešto opstalo.. i sine ti odjednom.. tvoj način života nije baš prikladan i nešto bi trebao promijeniti!
Kod nas muškaraca ima par problema..prvi je taj da dugo, dugo vremena stvarno ne znamo šta želimo, a drugi je taj da s vremenom, ne okupimo oko sebe normalne žene, nego samo one koje su nam odgovarale u tom trenu..i onda je normalno da se nađemo u kurcu situaciji, jer kad jednom shvatimo šta želimo odmah bi to htjeli imati.
I? Onda kad to ne možemo dobiti baš odmah, šta napravimo? Počnemo se pitati jeli to stvarno želimo...
No, kao što bi rekli depechovci:
I'm not looking for an easy ride
True happiness cannot be tried
So easily
Neke se stvari isplate čekati..
ps. Samo da objasnim zašto sam u biti otvorio blog...zapisivat ću svoje bolesne snove i pokušati ih povezati sa svojim životom, pa jednog dana kad skupim hrabrosti i odem psihijatru/psihologu da skratim priču i samo mu pošaljem link bloga ;) Tako da će ovo biti mix svijesti i podsvijesti...od vas ne očekujem niti da čitate niti da komentirate, ovo je ionako samo za mene..svojevrsni epitaf moje mladosti
